недеља, 16. фебруар 2014.

Recenzija Disciplinine svirke

Gusti dim koji je ispunio KB-a koji je izlazio iz ustiju i nosa svakog drugog čoveka koji je došao da čuje ono što nije čuo godinama štipao je za oči i rasparivao bronhijalni sistem. Publiku su uglavnom činila starija gospoda koja verovatno prima platu i kojima nije bio problem da odvoje pola somića. Mi ostali, pokušali smo da se švercujemo, ali džaba, Sava nije od juče pa smo bili provaljeni.
Koncert je počeo u 23:30h tačno, disciplinovano. Ineteresantno je kako jedan bubanj, bas, usna harmonika i vokal mogu da naprave tako slušljivu buku.
Bilo je tolko glasno da je bilo nepodnošljivo stajati pored zvučnika. Pesmom "Ako ti je glasno" kao da su se rugali.Koja koji se u početku činio dedom, dokazao je da može sa punim pravom da kaže "O da, ja jesam dete! Nanananana na na!"
Bilo je tu i pesama poput: "Neukusu treba reći ne", "Prestani da mrziš", "Samo diciplina", "Bunt", "Ah, kakva sreća" "Da li ti znaš za neki drugi ritam".  Neki lik je počeo da prosipa random pivo. Koja ga je strogo pogledao i prstom mu pokazao da to ne radi, dok je pevao "Neko mora to da spreči".
To da nisu uobražene drkadžije i posle 30 godina uspešne karijere (a ne ko ovi novi, mamini i tatini) dokazao mi je Zeleni Zub kada mi se nasmešio. A i Manja nas je random častila osmehom. Bubnjar jednostavno nije mogao, previše je bio zauzet. A i njemu svaka čast, jer da l' su 2 puta napravili pauzu između pesama.
Evo i jedne slike sa svirke. Bila je tolka gužva da ja bolje nisam mogla. Ebiga!

Нема коментара: